Skip to content

Što učiniti ako se vaše dijete uključuje u nasilna ponašanja?

Što učiniti ako se vaše dijete uključuje u nasilna ponašanja?

Vršnjačko nasilje (eng. bullying) predstavlja problem u kojem pomoć nije potrebna isključivo žrtvi – djetetu koje doživljava nasilje, već je potrebna i samom nasilniku – djetetu koje vrši nasilje. Djecu koja se uključuju u nasilna ponašanja teško je poistovjećivati jedne s drugima. Ipak, iako ne svi, nasilnici su većinom djeca koja su impulzivna, sklona agresivnom ponašanju i ispadima bijesa ukoliko im nije udvoljeno, slabije samoregulacije (nestrpljiva u odgodi želja i namjera), na razočaranja i kritike reagiraju ljutnjom, te su sklona nepoštivanju autoriteta i zahtjeva okoline.

Djeca mogu biti nasilna iz različitih razloga, uglavnom je teško pronaći jedini i pravi uzrok njihovom neadaptivnom ponašanju. Neka od njih nasilna su jer su naučila od drugih (roditelja, drugih odraslih osoba, trenera, vršnjaka) takvo ponašanje i spoznala da se njime ostvaruje određeni cilj,  neka i sama doživljavaju nasilje te utjehu pronalaze u tome da bivaju ista prema drugima,  neka su u nasilju pronašla način da privuku pažnju na sebe, dok neka iskazivanjem moći nad drugima zapravo žele sama sebi dokazati da vrijede. Motiv da se nasilje ponovi svaki sljedeći put proizlazi iz reakcija okoline. Okolina – djeca koja promatraju nasilje – u većini slučajeva ne reagira jer strahuje ili ne osjeća odgovornost – što je nasilniku poruka da sa nasiljem može nastaviti. Ponekad je nasilniku motiv za nasiljem divljenje koje zadobije od drugih jer je dominatan i neustrašiv, pa se nastavlja „hraniti“ takvom pažnjom.

Važno je istaktnuti da djeci koja su nasilna najčešće nedostaje suosjećanja za druge, teže im je zauzeti tuđu perspektivu, a nad drugima vole dominirati i dokazivati kako su moćna. Budući da teže „ulaze u cipele“ drugih, djeca koja su nasilna zapravo ne shvaćaju kako se drugo dijete osjeća, već im je zabavno promatrati ga uplašenim i nemoćnim. Dodatno, nasilnici često znaju interpretirati ponašanja drugih kao neprijateljska, čak i onda kada nije tako.

U svakom slučaju djeci koja se ponašaju nasilno potrebna je pomoć – ponašanja koja iskazuju neprihvatljiva su, neadaptivna i dugoročno štetna za njih, kao i za njihovu okolinu. Nasilniku treba adekvatno pomoći da promijeni svoje ponašanje jer značajan udio nasilnika zapravo nastavlja sa nasiljem i u odrasloj dobi uključući se u kriminalne radnje i rizična ponašanja.  U pozadini nasilništva mogu biti različiti uzroci – od neadekvatnog odnosa s roditeljima u kojem dijete ne dobiva puno pažnje, poteškoća sa samoregulacijiom – kontrolom emocija ili depresije.

32815519-cartoon-illustration-of-two-childs-bullying-and-teasing-little-kid-isolated-on-white-background-Stock-Vector

 

Kako postupati ako vaše dijete vrši nasilje

Roditelji mogu najviše doprinijeti tome da njihovo dijete nauči biti osoba koja poštuje sebe i druge. No, uloga koju imate nije nimalo jednostavna i ponekad usprkos najvećem trudu, moguće je dobiti poziv iz škole u kojem vam javljaju da je vaše dijete nasilno. Što možete učiniti?

Ono što vam u tom trenutku najviše može odmoći jest krivnja. Da, vi ste roditelji i odgovorni ste za ponašanje vašeg djeteta, no niste krivi. Ukoliko vaše dijete već dulje vremena širi glasine o drugom djetetu u školi zbog čega se ovo osjeća posramljeno i povrijeđeno, ono je krivo za nasilno ponašanje. Uzmite u obzir da je djeca koja se ponašaju nasilno ne uče nužno takva ponašanja od svojih roditelja. Ono što ste vi dužni učiniti jest naučiti ga da je njegovo ponašanje pogrešno i pomoći mu da se nauči ponašati adaptivno. Zašto ovdje krivnja nije dobra? Ako se osjećamo krivima teže ćemo riješiti problem koji imamo, a vaše dijete ima problem i treba vas. Kad se osjetimo krivim i/ili prozvanim najčešće se imamo potrebu opravdati, neugodno nam je ili se ljutimo na onoga zbog koga se tako osjećamo – u ovom slučaju na školu. U takvom stanju možete propustiti doznati neke informacije koje vam učiteljica želi reći o vašem djetetu, a i škola može iz toga izvući poruku da niste voljni surađivati. Stoga, nemojte sebe okrivljavati, poslušajte sve ono što vam imaju za reći. Sljedeći korak – poslušajte vaše dijete i pomognite mu:

  1. Izrazite jasno stav da je nasilje nedopustivo – Jasno dajte do znanja vašem djetetu da ste protiv nasilja i da je nasilje nedopustivo. Dijete će se krenuti opravdavati, pa vam se može učiniti da je problem manji nego što uistinu jest – „Ma samo smo se šalili“, „Nisam ja prvi počeo“ „Svi smo ga zezali jer je smiješan i jadan“. Pazite da ne nasjednete na izlike – važno je istaknuti djetetu da je njegovo ponašanje pogrešno i da je drugo dijete povrijeđeno. Budući da je nasilno ponašanje pogrešno, vaše dijete mora shvatiti da za njega mora snositi posljedice.
  2. Pazite da posljedice ne budu ponižavajuće – Nemojte kažnjavati vaše dijete. Udarac, posramljivanje („Srami se, ne želim te čuti ni vidjeti, makni se“), omalovažavanje („Užasan si, zaboravi na novu igricu, nikad je nećeš dobiti“) i hladnoća („Nemoj mi dolaziti po poljubac, odlazi“) dovode do toga da se vaše dijete osjeti povrijeđeno. U redu je izraziti otvoreno pred vašim djetetom kako se vi osjećate, ali pazite da ga ne povrijedite. Ako ga povrijedite, dijete neće razumijeti posljedice svoga ponašanja i zašto je njegovo ponašanje pogrešno – naučit će kako uspješno povrijediti druge. Ono što dijete treba naučiti jest shvatiti koje posljedice ima njegovo ponašanje, kako to može ispraviti i kako suosjećati sa žrtvom. Kad su kažnjena, djeca se osjećaju ogorčeno i ljuta su jer mora izdržavati kaznu, no to nije dovoljno da shvate pravi razlog kažnjavanja i spozanju svoju pogrešku. Vašem djetetu može biti jasno da je kažnjeno jer je nasilje nešto zabranjeno, ali to ga neće spriječiti u idućem nasilništvu, samo će ga idući puta probati još bolje sakriti.
  3. Uvedite disciplinu i dopustite mu da čini dobro – Disciplina uključuje postavljanje jasnih granica što pomaže vašem djetetu da spozna – što smije, a što ne smije, ali i da dobije mogućnost da se ponaša ispravno. Kad dijete prijeđe granice ispravnog ponašanja, učinite da zbog toga snosi posljedice. Posljedica pritom nije udarac ili uvreda, nego zahtjev da se uključi u neko ponašanje koje je dobro. Umjesto da ga kaznite i tako povrijedite, dajte mu prostora da pokaže da se može ponašati i dobro. Primjerice, možete mu dati da odradi neki od kućanskih poslova, pomogne starijoj susjedi donijeti stvari iz trgovine ili mlađem bratu napisati domaću zadaću. Kad djetetu date priliku da čini dobro, šaljete mu poruku da vi vjerujete da je ono sposobno činiti dobro.
  4. Pokažite empatiju, podučite dijete empatiji – Razgovarajte s vašim djetetom i odvojite vrijeme koje ćete provesti zajedno. Tako možete uočiti i doznati ima li vaše dijete problem koji je u pozadini nasilništva. Saslušajte ga i budite nježni. Dajte mu do znanja da vam je stalo i da ste tu za njega. Kad vaše dijete uvidi da vam je važno kako se osjeća i da se brinete, lakše će takav odnos prenijeti na druge i moći suosjećati. Vi mu šaljete poruku – nama su i drugi važni. Iz vašeg ponašanja prema drugima dijete se uči empatiji – iz toga kako se odnosite prema drugima, kako komentirate vaše socijalne odnose, što činite za druge. Razgovarajte o emocijama, o tome koje emocije postoje, gdje određenu emociju osjećamo u tijelu i kada, nakon toga pokušajte sa – Kako si se osjećao kad si dobio jedinicu/dobio poklon/bio u bolnici? Što misliš kako se osjećao Marko kad si ga gurnuo? Što misliš o čemu je on razmišljao tada? Kad spozna kako se osjećaju drugi, dijete će lakše shvatiti koje posljedice ima njegovo nasilje nad drugim djetetom: drugo dijete se osjeća tužno i bespomoćno.
  5. Ispitajte mogućnosti ispravljanja učinjenog – Zajedno s djetetom utvrdite što sve može napraviti kako bi ispravilo učinjeno. Pritom vodite računa da je djetetu prema kojem je vaše dijete bilo nasilno potrebno vremena da proradi strah i ljutnju zbog onoga što je doživjelo. Pokažite djetetu da vjerujete da ono može biti dobro prema djetetu koje je povrijedilo i ispričati mu se. Ohrabrite ga da mu se ispriča ili nekom gestom pokaže da mu je žao. Pohavlite ga za svako pozitivno ponašanje.
  6. Kontrolirajte izloženost djeteta nasilnom ponašanju – Pripazite na računalne igrice i multimedijalne sadržaje koje prati vaše dijete – ukoliko gleda nasilne sadržaje to ga može učiniti „neosjetljivim“ na nasilje i potaknuti ga da ugleda uzore u nasilnim likovima koji se predstavljaju kao junaci. Pripazite na društvo vršnjaka s kojima se vaše dijete druži.
  7. Naučite ga kako biti dobar prijatelj – Pomognite mu da zauzme tuđu perspektivu prije nego što reagira – Što si osjećao prije nego što si ga bacio na pod? Kako možeš dobiti to što trebaš bez da nekog povrijediš? Podučite vaše dijete o pravom prijateljstvu. Prijatelji se druže, smiju i poštuju, podrška su, suosjećaju jedni s drugima i u odnosu vrijedi 50:50 – svako ima jednako pravo odlučiti hoće li nešto raditi ili ne – podučite vaše dijete da poštuje druge te želje i potrebe drugih, kao što ono ima pravo reći NE, imaju i drugi oko njega.

Ukoliko naiđete na poteškoće u ispravljanju djetetova ponašanja, ne očajavajte – kod nastojanja da se ponašanje promijeni potrebno je vremena, truda i ustrajnosti.  Ukoliko imate bilo kakvih pitanja, nedoumica ili strahova, potražite stručnu pomoć kako biste pomogli vašem djetetu u tome da postane zdrava i sretna osoba.

Pohvaljujte vaše dijete za trud i poželjna ponašanja i dajte mu do znanja da je vrijedno. Upamtite da jedna od najvažnijih osoba od kojih uči činiti i željeti dobro – ste upravo vi.

 

 

 

 

 

You may also like...