Komercijalni seks
Tome se ne trebamo čuditi ako imalo poznajemo zakonitosti marketinga i držimo se one svaka reklama je dobra reklama, pa tako i namjerno izazvano zgražanje je dobra reklama, to čak vodi do toga da neke reklame postaju da tako kažemo antireklame, jer im je namjera da budu zabranjene i tako izazovu više pozornosti za proizvod, jer zabranjeno voće je najslađe. A aludiranje na seks je upravo slatko zabranjeno voće.
Možemo reći da je seksualni odnos jedna od prvih stvari koju je čovjek komercijalizirao i to kroz prostituciju.
Prostitucija
Prostitucija je najstariji «zanat» na svijetu. Duga povijest trgovine spolnošću dobro je dokumentirana u drevnim tekstovima. Sumerski ep Gilgameš (3000. godina prije Krista) sadrži nekoliko eksplicitnih naznaka o razmjeni seksualnog užitka za financijsku ili neku drugu naknadu.
Prevalencija prostitucije široko varira u različitim kulturama, ovisno o kulturološkim stavovima prema navedenom. Prostitucija ima veću prevalenciju u patrijahalnim društvima, gdje je uloga žene podcijenjena i u kojima se očekuje da žena služi muškarčevim potrebama i zadovoljstvima.
Također, prostitucija je raširenija u tzv. depresivnijim društvima, društvima lošijeg socio-ekonomskog statusa.
U liberalnijim društvima koja otvoreno progovaraju o seksualnim odnosima i o seksualnosti uopće, stopa prostitucije je manja.
Mnoga društva su poprilično tolerantna prema prostituciji.
U Antičkoj Grčkoj i Mezopotamiji, prostitutke u hramovima (muška i ženska prostitucija) su bile uobičajene i prostitucija je dovođena u vezu s religioznim ritualima.
Seksualni odnos s prostitukom u hramu se smatrao kao oblik molitve, a same prostituke su bile integralna i visoko štovana komponenta ženskog trijumvirata koji se brinuo za svaku potrebu i želju muškog građanstva.
Niže klase su bile konkubine i ulične prostitutke (u Staroj Grčkoj hetairai-kurtizane su bile za zadovoljstvo, konkubine za dnevne potrebe i žene da rađaju zakonitu djecu i da se brinu o kući).
Takva prostitucija se također prakticirala i u Indiji. Hindu hram Samanatha imao je preko 500 «plesačica» koje su muzicirale i plesale radi zadovoljstva vjernika. Prostitucija je također cvjetala i u srednjovjekovnoj Europi.
Međutim, u većini kultura, prostitucija se smatra devijantnim ponašanjem. Američka istraživanja pokazuju da je prosječna dob osoba koje koriste usluge prostitutki četrdeset. Seksualne usluge su najčešće koristili radi razbijanja seksualne monotonije, usamljenosti, radi postojanja seksualne devijantnosti, znatiželje i radi nedostatka seksualnih odnosa.
Neki su iznosili da prostitutka ništa ne očekuje od njih osim honorara. Konzumenti usluga prostitutki, također su navodili da s prostitutkom mogu ostvariti određena maštanja i seksualne fantazije te da određeni oblici snošaja nisu «prikladni» u seksu s partnericom s kojom je u emocionalnoj vezi.
Razlozi radi kojih osoba postaje prostitutka su šaroliki. U zemljama Trećeg svijeta često su kćeri prodavane u bordele kako bi obitelj osigurala egzistenciju. U Aziji su česti slučajevi kad žena upotpunjuje kućni budžet prostitucijom.
Istraživanja pokazuju da u Americi najveći broj prostitutku dolazi iz nesređenih i problematičnih obitelji te ih je većina bila žrtva seksualnoj zlostavljanja. Nemali broj prostitutki su i ovisnice o drogama te im prostitucija omogućava stjecanje financijskih sredstava.
S gledišta evolucijske psihologije, prostitucija i drugi oblici komercijalnog seksa bazirani su na potrebi muškarca za neobaveznim seksualnim odnosom i potrebi za raznolikim seksom te na želji pojedinih žena da mijenjaju seksualnu uslugu za novčanu naknadu. Neki autori navode da žene biraju prostituciju kao oblik zanimanja, jer im ona omogućava brzo stjecanje materijalnih sredstava te im radno vrijeme nije striktno određeno, već imaju mogućnost fleksibilnog radnog vremena.
Pornografija
Gotovo svi podaci o povijesti ljudske spolnosti dobiveni su proučavanjem slikovne i pisane pornografije koja datira od Stare Grče i Sumerana. No, svoj pravi procvat doživjela je sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Razvojem i napretkom tehnologije pornografija vrlo brzo i lako ulazi u naše domove. U početku, mediji poput televizije imali su ključnu ulogu u razvoju pornografije, koja se «rastezala» od erotskih sadržaja, tzv. meke pornografije do vrlo eksplicitnih scena seksualnog odnosa.
U posljednje vrijeme, porno industrija doživljava svoj procvat, ulažu se velika financijska sredstva u snimanje porno filmova te i «glumice» u filmovima više sliče manekenkama nego «uličarkama».
Ne smijemo zaboraviti ni na virtualni seks na koji se korisnik pretplati. Prvo mjesto u pornografskoj industriji dijele video pornografija i porno časopisi (koji se nalaze u slobodnoj prodaji na svakom kiosku), dok u posljednje vrijeme seksi telefon sve više zauzima pornografskog prostora te je svrstan na drugo mjesto po čestini korištenja pornografije.
On služi kao dobar paravan osobi koja zove, na taj način može aktualizirati svoju idealnu sliku sebe u seksualnom smislu, može dopustiti da javno kaže neka svoja maštanja bez straha da će biti krivo shvaćena
Sve dok seksi telefon predstavlja povremene izlete u nepoznato, ne može se govoriti o seksualnom poremećaju. U trenutku kada seksi telefon postane jedini ili najčešći izvor postizanja seksualnog uzbuđenja i zadovoljstva, tada je najvjerojatnije riječ o seksualnom poremećaju i psihičkim poteškoćama. Često smatramo da o seksu ne trebamo razgovarati, da se on sam po sebi podrazumijeva i da je adekvatan seksualni odnos svima nama dan. U pomanjkanju komunikacije, partneri ne znaju što ovom drugom treba, često se srame priznati neke maštarije te vođeni mitovima o seksualnosti stvaraju iskrivljenu sliku seksualnog odnosa.
Tada posežemo za seksi telefonima kako bismo ostvarili neke maštarije, bez straha od odbacivanja. Korištenje seksi telefona može imati i funkciju osvježavanja seksualnog života u slučajevima kada seks postane rutina.
Što se tiče uspoređivanja seksa preko telefona s prostitucijom, to poistovjećivanje nije opravdano. Korištenje seksi telefona nije pravi seksualni odnos i nema stvarnog kontakta između pružatelja usluge i klijenta. Osim toga, seksi telefon daje više mogućnosti za otvorenije razgovore o, na primjer, seksualnim maštarijama.
Poznati psiholog H. Harlow je pokazao da je ono što nazivamo “radoznalošću” jedna vrsta nagonskog ponašanja. Pornografija, prema nekim autorima je neka vrsta prirodne potrebe za zadovoljavanjem radoznalosti (tzv. “voajerski sindrom”). Voajerski sindrom je češći kod muškaraca te su češći “konzumenti” svih vrsta pornografskih varijacija upravo muškarci.
Kulturološki utjecaj određuje kako ćemo gledati na pornografiju. Tradicionalna društva češće na pornografiju gledaju kao oblik devijacije.
Istraživanja, pokazuju da potrošnja pornografije ne potiče kriminalno seksualno ponašanje, niti ne utječe u bilo kojem obujmu na oblikovanje parafilje.
Također, pokazano je da seksualne partnere, nimalo ne inspiriraju osobe koje gledaju na ekranu ili o kojima čitaju u porno literaturi. Bez obzira što gledaju na ekranu ili čitaju u porno časopisu seksualni partneri u životu upražnjavaju ono što su i ranije upražnjavali.
Pornografija ima za cilj stvaranje prolaznog seksualnog uzbuđenja te ukoliko ima za cilj poboljšanje seksualnog života te samim tim i unapređenje seksualnog zadovoljstva, možemo je smatrati poželjnom i adekvatnom. No, ukoliko osoba jedino putem pornografskog materijala može ostvariti zadovoljavajući seksualni odnos, možemo s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da osoba ima određenih problema radi kojih ne može ostvariti seksualni odnos bez pornografskih pomagala.
Ne smijemo zaboraviti da određen broj osoba koji koristi pornografski materijal (najčešće seksi telefone i virtualni seks) ima ozbiljnih psihičkih problema te im ona omogućavaju ispoljavanje psihopatologije.
Kako smo vidjeli seksualni odnos je komercijaliziran od samih početaka civilizacijskog društva, a kako stvari stoje daljnjim razvojem tehnologije, liberalizacijom društva, postat će jedna od jačih «privrednih grana».
Seksualni odnos sastavni je dio održanja ljudske vrste i bez obzira koliko bio tabuiziran ili liberaliziran, ostat će duboko utkan u ljudsku psihu, bit će vječiti izvor ljudskih maštarija, a društvo u kojem danas živimo i u kojem se sve zasniva na novcu, svakako će ga znati dobro iskoristiti i komercijalizirati.