Što je anksioznost?
Svi anksiozni poremećaji povezani su s već spomenutim osjećajem tjeskobe (npr. strahom, zabrinutošću, malodušnošću), kardivaskularnim smetnjama (povišen krvni tlak), a prisutne su i mučnina, teškoće s disanjem, poremećaji spavanja, osjećaj gušenja, drhtanje ruku, nogu.
Razlikovanje anksioznosti i straha često nije posve očito. Anksioznosti se od straha razlikuje u tome što kod straha obično postoji podražaj kojeg je moguće identificirati, a kod anksioznosti to nije uvijek slučaj. Dakle, anksioznost uključuje predviđanje manje ili više realnog prijetećeg podražaja, dok strah slijedi kao reakcija na zastrašujući podražaj.
Anksioznost je kvalitativno drugačiji doživljaj od straha i javlja se kad se osoba ne može suočiti s prijetnjom. Takva nesposobnost suočavanja s prijetnjom može se pojaviti i zato što osoba ne prepoznaje izvor prijetnje. Anksioznost se može javiti i onda kada točno znamo što je izvor prijetnje, ali osjećamo da ništa u vezi s tim ne možemo poduzeti. Ključni element je sposobnost suočavanja s ugrožavajućom situacijom, a ne činjenica je li uzrok poznat ili nepoznat.
Kada govorimo o anksioznosti razlikujemo anksioznost kao stanje i anksioznost kao osobinu.
Anksioznost kao stanje je individualni doživljaj u specifičnoj situaciji u specifično vrijeme. Kao primjer anksioznog stanja može se uzeti tzv. «ispitna anksioznost» – stanje uzbuđenosti, napetosti, osjećaja neugode i zabrinutosti koja se javlja u ispitnim situacijama, nakon njih i pri njihovom zamišljanju i anticipiranju. Vjerojatnost pojave anksioznosti ovisi o osobi, situaciji i vrsti «anksioznog odgovora».
Anksioznost kao crta (ili osobina) ličnosti je relativno trajna osobina ličnosti, tj. dispozicija da se bude anksiozan u mnogim različitim situacijama.
Ono što pogoduje razvoju anksioznosti kao osobine ličnosti obrasci privrženosti koji imaju središnju važnost u emocionalnom životu ljudi: Ono što je, vjeruje se, bitno za duševno zdravlje jest to da dijete već od najranije dobi osjeti toplu, blisku i trajnu vezu sa svojom majkom (ili stalnom zamjenom za majku…) u kojoj oboje nalaze zadovoljstvo i užitak. Također, obrasci koji mogu pridonijeti razvoju anksioznosti i depresije su prijeteće ponašanje i neprijateljsko, odbacujuće ponašanje. Smatrao je da su obrasci prijetećeg ponašanja, tj. ona ponašanja koja pokazuju da roditelj nije emocionalno ili fizički dostupan kad je to potrebno, karakteristika odnosa privrženosti koje su u djetinjstvu doživjele upravo anksiozne osobe.
Anksiozni poremećaji najučestaliji su od svih psihijatrijskih poremećaja. Oko 25% odrasle populacije u SAD-u ima ozbiljne probleme s anksioznošću u nekom periodu života dok u Velikoj Britaniji svake godine jedna od pet žena i jedan od deset muškaraca uzima lijekove protiv anksioznosti.
Dvanaest je različitih poremećaja anksioznosti, a najučestaliji su:
- fobije (te specifične fobije) – napadi straha koje izaziva izlaganje određenim objektima ili situacijama;
- panični poremećaj – nagli napadi izrazito jakog straha i vrlo jaki znakovi stresa (npr. gušenje, jako lupanje srca, plitko disanje) ;
- generalizirani anksiozni poremećaj (GAP; generalised anxiety disorder ili GAD) – kojeg obilježavaju stresne reakcije i vrlo jaki osjećaji tjeskobe koji se javljaju u odsutnosti bilo kakvog vidljivog podražaja;
- opsesivno-kompulzivni poremećaj – okarakteriziran nekontroliranim repetitivnim mislima (opsesije) koje uzrokuju snažan osjećaj tjeskobe i impulsima za određenim obrascima ponašanja (kompulzije);
- posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) – koji se može javiti kao posljedica jake traume a prepoznaje se po povećanoj anksioznosti i simptomima povećane pobuđenosti, izbjegavanju podražaja vezanih uz traumu, otupljivanju emocionalnih reakcija i ponovnom proživljavanju traumatskog događaja;
- akutni stresni poremećaj – koji nastaje kao posljedica dugotrajnog stresnog razdoblja.
Najpotpunije istraživani efekti emocija na pažnju tiču se upravo anksioznosti: potvrđeno je da anksioznost sužava pažnju, odnosno anksiozne osobe se koncentriraju upravo na prijeteće podražaje.
Što se tiče pamćenja, anksiozne osobe češće zapamćuju „opasne“ sadržaje u okolini.
Anksiozne osobe također dijele neka slična uvjerenja, odnosno kognitivne sheme. Istraživanja pokazuju da anksiozni pacijenti vjeruju da je u slučaju opasnosti i rizika adaptivno brinuti se o tome (anksiozna zaokupljenost), da je potrebno biti kompetentan i u kontroli (osobna kontrola/perfekcionizam) i da je adaptivno zaobilaziti problematične situacije i izazove (zaobilaženje problema).
Pri objašnjavanju anksioznosti, kao istaknute značajke suvremenog doba, treba uzeti u obzir bar tri važna faktora: tempo suvremenog življenja, opći relativizam i nestanak konsenzusa o životnim vrijednostima i principima koji trebaju voditi ljusko djelovanje, i nivo socijalne alijenacije kojeg produbljuje postindustrijsko društvo.
Živimo i u dobu strašno brzih socijalnih i tehnologijskih promjena kao i rezultirajućih ekoloških, okolinskih promjena. Sve ovo rezultira nedostatkom temeljnog osjećaja sigurnosti u modernog čovjeka, te se socijalni kontekst također mora uzeti u obzir prilikom ulaženja u bit anksioznosti i drugih psiholoških fenomena, kako bi se izbjegle pogreške psihologiziranja i biologiziranja.