COVID-19: OK je osjećati se preopterećeno i neproduktivno
Članak je preuzet sa web stranice “Psyhology Today” a autorica članka je Susan Biali Haas, M.D. Izvorni članak na engleskom jeziku možete pronaći ovdje.
Osjećate li pritisak da morate ”maksimalno iskoristiti” samoizolaciju? Opustite se.
U početku sam se osjećala nadahnuto hrabrošću i entuzijazmom koji su se širili društvenim medijima. Mi, kao ljudska zajednica, nastojali smo maksimalno iskoristiti novonastalu situaciju. Iako su nas teške okolnosti ograničile na naše domove, od gorkih limuna mogli smo napraviti limunadu. I svježe pečeni kruh.
Smiješno je, ovaj paradoks unutar pandemije. U svijetu oko nas ili u našim osobnim svjetovima događaju se užasne stvari. Mnogi su bolesni ili su umrli. Mnogi ljudi, uključujući i nas same ili one koje znamo, izgubili su posao. A mnogi žive u tom strahu. No, kako se život, kakav smo znali, počeo gasiti, usavršili smo tehnike dobrog provoda uz jednostavne stvari. Može se čuti kako sve više ljudi uživa u svakodnevnoj šetnji (na primjerenoj distanci).
Slavimo inovacije koje nam omogućuju povezivanje (kako mi nikad nije palo na pamet, ili mom mužu, da video-pozivom večeramo na daljinu, s voljenim osobama?). Imamo više vremena za smislene razgovore, s ljudima za koje godinama nismo imali vremena. Raspravljalo se kako je ovo iskustvo lekcija o onome što nam je najvažnije. Sada izuzetno cijenimo stvari koje smo olako uzeli zdravo za gotovo. Takav pogled na situaciju je dobar, naravno.
No, kada je novost svega toga počela nestajati, a inspirativni primjeri su se gomilali, činilo se da su se mogućnosti pretvorile u pritisak. Sada kada nas je toliko zatvoreno u svojim kućama, moramo raditi važne, zabavne ili kreativne stvari.
Dodatno vrijeme možemo iskoristiti za pohađanje tečajeva! Stvarajte umjetnička djela! Pišite knjige! Preuredite domove! Ne bismo trebali potratiti zatočeništvo koje nam je poklonjeno. Moramo ga maksimalno iskoristiti! U idealnom slučaju, to bi sve trebalo biti i prikladno za objavu na Instagramu.
Vjerujem da, uz slavlje ljudskog nagona da se uzdignemo iznad naših mogućnosti, moramo jedni drugima dati dozvolu za tugovanjem. Za preplašenošću. Da sjednemo sa svojim emocijama. Da usporimo. Da jako usporimo, ako trebamo (ili možemo).
Nema ništa loše u tome što ste produktivni ili kreativni. To može biti koristan, konstruktivan način za nošenje s problemom. Ali isto tako moramo si dati prostora ako nismo ”savršeni”. Naš svijet se s nečim tako velikim nije suočio već više od jednog stoljeća. OK je, pa čak i prikladno, ne biti OK.
Neki ljudi mogu se osjećati loše jer ne ”koriste trenutak” dovoljno za vrijeme ove pandemije. Zbog toga jer se bore s novonastalom situacijom. I ja se ponekad osjećam tako.
Danas se osjećam bolje, prepuna ohrabrujućih vijesti (poput današnjeg izvješća da društveno distanciranje može usporiti virus u New Yorku). Ali moje opće raspoloženje je tmurno. Žao mi je liječnika iz Italije. Tu je i razorni ekonomski utjecaj. Kakav pritisak.
Ako zalazite u svježe rezervoare snage i inspiracije, veličajte to. Svoju energiju možete koristiti i za pomoć drugima. Ali ako se stvarno mučite dok gledate kako se sve odvija, osjećate strah jer se pandemija širi ili tugujete zbog vlastitih stvarnih gubitaka, to je normalna reakcija.
Više volim biti „heroina“, ona koja se uzdiže iznad okolnosti kako bi pomogla i ohrabrila druge. Trebamo svoje heroje, to je sigurno. Ali ponekad si jednostavno moramo dopustiti da nas neka situacija ponizi. Tugovati zbog onog što se događa, a ne znati što dalje. Da budemo neuredni. Da stvarima i situacijama rukujemo nesavršeno. Da nemamo ništa što bi mogli trenutno podijeliti sa svijetom na Instagramu.
Dopustite sebi osjetiti realnost onoga kroz što prolazimo. Javite se nekome, ako bi vam razgovor pomogao (vjerojatno bi). Zabilježite svoje osjećaje. Ne morate zračiti hrabrošću ako vam je teško. Ako osjećate kako bi vas negativne emocije mogle preplaviti, potražite stručnjaka za savjetovanje koji će vam virtualno ili telefonski pomoći.
Da ponovimo: Ako vam se čini da je sve ovo previše – to je zbog toga što uistinu jest.
© 2020 Dr. Susan Biali Haas